Med u prehrani dijabetičara

Smiju li dijabetičari konzumirati med?

Budući da je prehrana dijabetičara strogo kontrolirana u smislu unosa šećera i mineralnih tvari, za očekivati je često postavljeno pitanje “je li med dozvoljen dijabetičarima?’’

Dijabetes je uzrokovan nedostatkom gušterače kada nema dovoljne proizvodje inzulina ili gdje tijelo loše upotrebljava inzulin. Drugim riječima, dijabetes je poremećaj metabolizma, naročito kod ugljikohidrata, kada se konzumirani sečer i škrob ne može rasporediti a time se izbacuje iz tijela kroz urin. Simptomi dijabetesa uključuju: učestalo mokrenje, ekstremna žeđ ili glad, gubitak kilaže, umor, trnjenje i infekcija.

Postoje dvije vrste dijabetesa. Kod prvog tipa dijabetesa tijelo uopće ne proizvodi inzulin, dok se kod ljudi s dijabetesom drugog tipa ne proizvede dovoljno inzulina ili su njihove stanice odbijaju inzulin. Ti su ljudi često pretili iz razloga što, umjesto da glukoza ulazi u mišićne ćelije, visoka razina inzulina pretvara glukozu u masnoću i kolesterol. Posljedica toga nije samo pretilost nego i često bolesti srca, slaba cirkulacija krvi u nogama i bolesti oka. Dok se dijabetes tipa 1 tretira injekcijama inzulina koje potiču ulazak glukoze u stanice tijela te kontroliraju glukozu u krvi, ljudi s dijabetes tipa 2 obično koriste lijekove za snižavanje glukoze. Većina dijabetičara imaju dijabetes tipa 2 i obično su u svojim 40-im godinama kada su dijagnosticirani.

Mnogi dijabetičari i ljudi koji su na granici dijabetesa sigurno mogu uživati ​​u prirodnom medu, ali naravno, umjerenoj i kontroliranoj konzumaciji. Prije nego što krenu konzumirati med, potrebno je ustanoviti dozvoljenu dozu dnevne konzumacije slatke tekućine iz razloga što je reakcija svakog dijabetičara na hranu s ugljikohidratima drugačija. Treba napomenuti kako je ključna ukupna količina škroba ili ugljikohidrata u hrani, a ne količina šećera.

Med je poput riže i krumpira ugljikohidrat koji ima 17 grama ugljikohidrata u jednoj žlici. S tim podatkom, dijabetičari mogu izračunati dozvoljenu dozu meda u svojim obrocima isto kao što planiraju konzumaciju svih drugih zaslađivača ili ugljikohidrata. Reakcija na med se može pratiti mjerenjem razine šećera u krvi prije konzumacije i opet dva sata poslije konzumacije.

Doktori će u 99 posto slučajeva reći da med nije dozvoljen dijabetičarima. Ali, jesu li Vam ikada doktori rekli da je med zdraviji od stolnog šećera i drugih nehranjivih sladila? Med zahtjeva nižu razinu inzulina u odnosu na bijeli šećer i on ne povisuje razinu šećera u krvi toliko brzo kao stolni šećer, te ima niži glikemijski indeks od šećera.

Iako med sadrži značajnu količinu šećera, sastoji se uglavnom od dvije jednostavne pojedine jedinice šećera: glukoza i fruktoza. One se apsorbiraju različitim brzinama u tijelu. Savršeni omjer fruktoze i glukoze, 1:1, koji se nalazi u medu olakšava unos glukoze u jetru, a time sprečava povećani dotok glukoze u krvotok. Prirodni med je jedini šećer koji posjeduje tu posebnu sposobnost.

Često se preporučuje korištenje monosaharidnih fruktoza za zaslađivanje prehrane dijabetičara zbog znatno nižeg glukoznog indeksa. Problem je u tome što se fruktoza apsorbira drugačije od drugih šećera. Ne koristi se za energiju kao glukoza, već je spremljena u jetri kao trigliceridi. To uzrokuje veliko opterećenje metabolizma za jetru i može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.

Izvor: benefits-of-honey.com